,,Ne mislim da se privatnost, finansijska nezavisnost i sloboda mogu postići u sadašnjem režimu. Ali bih se suprotstavio osjećanju da je borba za ove ideale, pod pretpostavkom da se ništa drugo ne mijenja, vrijedan napor. Smatram da je borba za ličnu privatnost u trenutnom sistemu nadzornog kapitalizma kao borba za bolji pogled iz zatvorske ćelije. Ono za šta treba da se borimo je socio-ekonomski sistem koji ne zavisi od preprodaje naših ličnih podataka. Moramo da srušimo zatvor, a ne samo da želimo bolji namještaj zatvorske ćelije”

Fasciniranost informatičkom tehnologijom i njenim uticajem na društvo nameće interesovanje za ovu oblast. Digitalne tehnologije preovlađuju u svim oblastima našeg života dok se, u isto vrijeme, razvijaju na vrlo autokratski način. Razvoj navedenih tehnologija tjera nas da shvatimo koliko je, zapravo, teško predstaviti pitanje tehnologije, kao i to kakav uticaj ona ima na ljudska prava i organizaciju našeg života. 

Digitalna bezbjednost i medijska regulacija 

,,Prvi znaci aktivizma na ovom polju javljaju se još u studentskim danima, dok se aktivizam razvio tek sa određenim iskustvom” ispričao nam je Domen Savič, novinar, aktivista i predsjednik NVO Državljan D iz Slovenije.

Tokom studija novinarstva, na Fakultetu društvenih nauka u Ljubljani, naš sagovornik – zajedno sa svojim saradnicima – najavljuje početak istraživačkog rada na ovoj materiji. Te 2006. godine započinju sa mapiranjem potencijala elektronske demokratije u Sloveniji i sa razvijanjem različitih projekata na ukrštanju tehnologije i društva. 

Godine 2010. prvi put se javlja aktivizam u oblasti digitalnih prava, kao pomoć u organizaciji anti-ACTA (Anti-trgovinski sporazum o falsifikovanju) protesta u Sloveniji i tada se uspješno povezuju aktivisti, advokati, sociolozi, programeri i druge zainteresovane strane (što je bio presedan, jer ove interesne grupe obično nemaju mnogo dodira jedni sa drugima). 

Kao najznačajniji rad, u dosadašnjoj karijeri našeg sagovornika, ističe se dosljedno pokrivanje oblasti društvenih sukoba tehnologijom u oblastima velikih podataka, nadzora i istraga o državnim propagandnim kućama u Sloveniji, što je nagrađeno pohvalom Slovenačkog udruženja novinara.

Oblast tehno-sukoba veoma je važna, ali je u isto vrijeme nedovoljno novinara pokriva, uglavnom – zbog smrtonosne kombinacije uredničkog sljepila, novinarskog neiskustva u ovoj oblasti i poslovnog modela aktuelnih mejnstrim medija koji igraju protiv dosljednih, dubinskih i kritičkih istraživanja informacionog društva. Ovo stvara savršenu oluju u kojoj je industrija veoma aktivna u lobiranju kod donosilaca odluka na lokalnom, regionalnom i nivou EU, a u isto vrijeme NVO, funkcioneri, mediji, kao i društvo uopšte, nisu svjesni pitanja koja ugrožavaju naša ljudska prava.

NVO ili aktivizam

Način na koji se obično finansiraju nevladine organizacije u Sloveniji je takav da država i EU kontrolišu narativ svojim grant novcem i to onemogućava NVO-e da rješavaju neka pitanja koja postoje. Uz to finansijeri ih takođe ne vide dovoljno važnim da bi platili njihovo stvarno rješavanje. 

,,Za mene je ovo bila prelomna tačka u karijeri, kada sam 2015. godine upoznao ljude iz srpske Share fondacije. Bio sam i dalje frustriran situacijom u oblasti digitalnih ljudskih prava u Sloveniji, ali nisam želio da se kandiduje samo još jedna nevladina organizacija koja prima naloge od države i zauzvrat dobija sredstva od nje. Share Fondacija je ponudila svježu perspektivu koja mi je dala neophodan podsticaj koji mi je takođe pomogao da razvijem relativno jedinstven način finansiranja koji je gotovo potpuno ignorisao sredstva javnog novca” ističe naš sagovornik.

Takva praksa, kaže Savič, omogućava proaktivnost, nezavisnost i upornost u istragama i kampanjama.

Društvena reakcija, ljevica vs. desnica

Nedavne aktivnosti, u oblasti društvenih mobilizacija, koje su započete u oblasti eko-pokreta i prava seksualnih manjina su stvorile nove neformalne organizacije koje se sastoje od mladih ljudi. S jedne strane podstaknute su globalnim pokretima (Greta Thunberg, #metoo pokret i drugi), a u mogućnosti su da se pozabave nekim od lokalnih pitanja, a ne samo da se fokusiraju na opšte pozive za poboljšanje u navedenim oblastima. Istovremeno ,nastao je snažan ljevičarski protestni pokret u Sloveniji, protiv aktuelne desničarske vlade, koji je uspio da organizuje jedan od najupornijih i najrasprostranjenijih protesta u (jugo)slovenskoj istoriji.

Uopšteno govoreći, možda predugo gledamo na ponovno rođenje aktivnih građanskih pokreta koji bi bili u velikoj mjeri usklađeni sa ideologijama političkih partija. Partitokratija, koja je takođe enkapsulirala društvo, priča Savič, jedan je od glavnih razloga zašto su se ljudi isključili iz političkog učešća i fokusirali i sveli, uglavnom, na ulogu potrošača.

,,Većinu javnih aktivnosti obavljaju članovi određene stranke ili partijski povezane organizacije i grupe. Pomenuti protesti su vršeni na razne načine: od demonstracija, otvorenih pisama, do različitih događaja i predavanja”, dodao je on.

Aktuelna desničarska vlast u Sloveniji, prema njegovom mišljenju, izvela je novu generaciju mladih ljudi koji nisu nužno usklađeni sa ideologijama političkih partija, ali su fokusirani na pojedinačne ciljeve i pitanja, koja se protežu od privatizacije, životne sredine, rodnih prava i drugih pitanja.

,,Veoma sam zainteresovan da vidim kako će se ove grupe ponašati ako se vlast promijeni pa na vlast dođe aktuelna ljevičarska opozicija. Razlog moje radoznalosti je to što je sadašnja desničarska Vlada jedan od najvećih motivatora za proteste i samoorganizovanje. Očekujem da se energija ne rasprši kada se prvi uklone sa vlasti. To bi bila šteta, jer aktivno civilno društvo jeste važan dio funkcionalne demokratije”, pojašnjava je Savič. 

Antivladini protesti u demokratiji govore nešto o sve većoj nepovezanosti između ljudi i njihovih političkih predstavnika, što je veoma problematično i zahtijeva dublju introspekciju. 

Sloboda, privatnost, finansijska nezavisnost

U sadašnjoj sferi nadzornog kapitalizma, kada osjećamo vidljivost i sigurnost, ne možemo a da se glasno ne zapitamo o putu kojim nas to vodi. Koji su to mehanizmi koji su nas doveli u situaciju da uništavamo svoja fizička tijela da bismo uspjeli u sferi nefizičkog/digitalnog? Kako smo došli u situaciju da naša djeca žele da budu „influeseri na instagramu“ kada odrastu? Kako je vrijednost rada manja od nule i zašto i kako ljudi voljno prodaju sopstvenu budućnost u obliku ličnih podataka?

Istovremeno, polako ali sigurno, ulazimo u svijet gdje je „stvarni“ svijet samo sloj „digitalnog“ svijeta i obrnuto.

,,Ne govorim samo o nadolazećoj metaverznoj prevari, već uopštenije – naša tijela i duše su podijeljene u nekoliko baza podataka u oblasti e-zdravstva, oglašavanja, politike, naših navika kupovine i drugih aspekata našeg privatnog i javnog života. Ono što je još više zabrinjavajuće je to što je traženje nezavisnosti od ovih baza podataka slično privatnom i javnom samoubistvu jer te baze podataka nude osnovu za političko, društveno i privatno aktiviranje”, poentira Savič.

Pomjeranje pažnje ka digitalnom je pomoglo da se izazove ogroman rascjep u ekološkom, jer smo sada suočeni sa nepovratnom smrću biološke sredine koja će takođe biti bukvalna smrt nas. Uzgred, navodi Domen, krajnju dekompoziciju životne sredine podstiču skoro isti vektori koji pokreću bum digitalne ekonomije – ekstremna potrošnja, zanemarivanje fizičkog i naglasak na virtuelnom praćen opštim osjećajem lične krivice i odgovornosti za svaki aspekt života.

Još jedna preklapajuća karakteristika oba svijeta (ekologija i digitalna ekonomija) jesu uspješna šarada industrije koja je obrazovanog krajnjeg korisnika oslikala kao rješenje za sva pitanja. Na primjer – ideja o ličnom ugljeničnom otisku zapravo je potekla od British Petroleum-a. Uz to, kompanija je uspješno osmislila potrošača kao krajnjeg lošeg momka koji ubija globalno okruženje dok sebe uklanja iz jednačine. Slični pokušaji se mogu vidjeti i u oblasti digitalne ekonomije gdje kompanije veoma dobro prebacuju krivicu za gubitak privatnosti i drugih ljudskih prava na krajnjeg korisnika, a da pritom ne preuzimaju ništa za to. Što je još gore – ovi pokušaji su podržani regulatornim predlozima koji ohrabruju agendu industrije i dodatno umanjuju našu ulogu kao građana u tom procesu.

,,Ne mislim da se privatnost, finansijska nezavisnost i sloboda mogu postići u sadašnjem režimu. Ali bih se suprotstavio osjećanju da je borba za ove ideale, pod pretpostavkom da se ništa drugo ne mijenja, vrijedan napor. Smatram da je borba za ličnu privatnost u trenutnom sistemu nadzornog kapitalizma kao borba za bolji pogled iz zatvorske ćelije. Ono za šta treba da se borimo je socio-ekonomski sistem koji ne zavisi od preprodaje naših ličnih podataka. Moramo da srušimo zatvor, a ne samo da želimo bolji namještaj zatvorske ćelije”, uviđa Domen Savič.

Jugoslovenski region u digitalnoj sferi

Društveni razvoj je niz procesa, koji se odvijaju skoro u beskonačnost, ali stalno redefiniše sebe i ljude na koje utiče. Ovo je posebno važno kada se fokusiramo na pitanje digitalne sfere koja nije homogena, već zapravo prožima svako vlakno našeg društva i naše uloge u njemu.

Ne suočavamo se samo sa problemom, već sa bezbroj njih koje treba rješavati gotovo pojedinačno.

,,Pošto svi razvijamo ovaj tehno-solucionistički pristup društvenim pitanjima koja obično imaju za cilj rješenje „srebrnog metka, mislim da stalno stvaramo nove probleme koji bi trebalo da budu rješenja za „stare“ probleme. Lično smatram da bi trebalo da se osvrnemo na način na koji pokušavamo da riješimo neke probleme i da se zapitamo da li način na koji se to radi zapravo ne stvara još više problema“, primjećuje Domen Savič. 

Region Balkana je ponovo u veoma jedinstvenoj poziciji u pogledu razvoja digitalne politike koji trenutno stvara sukob između informacionog društva u SAD i Kini. Ako pogledamo napore koje Kinezi preduzimaju da stanu u region Balkana i ograniče sferu uticaja EU/SAD u ovoj oblasti, vidjećemo da su ove zemlje (još jednom) strateški važne za globalne supersile.

Digitalna ekonomija se oslanja na podjelu lokalnih interesa koji se bore jedni protiv drugih dok industrija radi na globalnom nivou. Ovo se može vidjeti na tome kako se zemlje takmiče za ugovore sa digitalnim gigantima (Amazon, Apple, Google, Microsoft, Meta), dok pokušavaju da samostalno regulišu tokove podataka u SAD, EU, Kini i drugim zemljama ili pokušavaju da osnaže potrošače da budu produktivni zupčanik u digitalnoj mašini.

Ovo znači da je potrebno preispitati način na koji pristupamo rješavanju pitanja koja su veća od pojedinačnih zemalja ili čak regiona. U tom pogledu, digital dijeli mnogo detalja sa eko-pokretima koji pokušavaju da spasu bio-sredinu. Digitalno zagađenje, curenje podataka i druge tragedije dijele dosta sličnosti sa svojim eko kolegama. Nažalost, obje oblasti pate od istih prepreka koje nas sprječavaju da uspješno upravljamo prijetnjama i rješavamo probleme na sistemski i trajan način.

,,Ono što je potrebno u oba polja je regionalna koordinacija koja će sinhronizovati lokalne napore i okupiti različite lokalne energije, usmjeravajući ih ka istom cilju. Ovo je zaista bez presedana i zahtijeva mnogo energije, snage, odlučnosti i koordinacije. Istovremeno, mislim da je jedan od najvećih problema to što zapravo moramo da počnemo da radimo protiv naših lokalnih i ličnih interesa i da budemo svjesni da možemo biti dio problema, a ne dio rješenja”, pojašnjava predsjednik NVO ,,Državljan D“.

Budućnost regiona

Ispitivanje lanca snabdijevanja nadzornog kapitalizma koji uzima sirovine iz Afrike, šalje ih u Kinu gdje se pretvaraju u proizvode i zatim se šalju u EU i SAD dok istovremeno nepovratno uništava globalno okruženje i stvara globalnu virtuelnu mašinu za nadzor, jeste veoma komplikovana priča i postavlja neka veoma neprijatna pitanja koja moramo da riješimo prije nego što krenemo dalje.

,,Mislim da je jedan od najvećih trikova, koje su majstori digitalne ekonomije izvukli na sve nas, bio da nas ubijede da je individualni obrazovani potrošač, takozvani super korisnik, odgovor na pitanja sajber kriminala i druga problematična pitanja digitalne privrede. Istovremeno, uspješno je oslikao digitalnu ekonomiju kao funkcionalan digitalni društveno-politički sistem gdje relativno jednostavnu razmjenu podataka/pažnje pogrešno shvatamo za novac kao složen sistem socijalno-psiholoških razmjera”, još jednom uspješno interpretira Savič.

Treba napomenuti da iako posljedice ovog globalnog digitalnog sistema zapravo utiču na naše socio-psihološke karakteristike, ti uticaji su uglavnom neželjene posledice. Divovi digitalne ekonomije ne počinju tako što žele da unište naše mentalno zdravlje, našu sliku o sebi, našu privatnost – to su samo djelovi kolateralne štete koja nastaje dok su zauzeti prodajom naših ličnih podataka radi profita.

To ne znači da ne treba da se bavimo njima, ali to znači da je potrebna neophodna promjena u načinu na koji se bavimo ovim pitanjima ako zaista želimo da ih riješimo. Opet – želja za boljim namještajem zatvorske ćelije, pa čak i dobijanje istog, ne mijenja činjenicu da ostajemo u zatvoru. ,,Ne znam šta će biti potrebno da zavlada neviđeni globalni nadzorni kapitalizam, ali mogu pretpostaviti da će to biti nešto jednako bez presedana” uočava Domen Savič.

,,Rođen sam 1981. godine i svjedok sam nekoliko političkih i društveno-ekonomskih tranzicija tokom svog života. Istovremeno se osjećam kao da su naše zemlje uhvaćene u situaciji poput Zone sumraka, gdje se stalno suočavaju sa istim dilemama sa novim imenima i svaki put pokušavaju da iznađu jedinstvena rješenja, zaboravljajući da analiziraju korjene problema”, komentariše za Kombinat Domen Savič.

Veličina problema se povećava i postaje sve globalnija i zahtijeva promjenu taktike. 

,,Nažalost, mislim da su posebno naša generacija i ljudi nešto mlađi od nas još odgajani uz obećanje poštenog rada i znanja koje se dugoročno isplati. Polako, ali sigurno se budimo iz ovog sna i shvatamo da smo vaspitani u laži. Da li to zvuči negativno? Ja zapravo ne mislim tako. Mislim da konačno idemo drugim putem i da je ova spoznaja veoma važna. U isto vrijeme moramo imati na umu proces i činjenicu da ne upadnemo u zamku solucionizma koja nas je uopšte dovela ovdje”, zaključuje Savič.