Osim što predstavlja bauk – kojim se u javnom diskursu opisuje (i boja nasiljem) svaka pojava ili fenomen koji ,,drma” establišment – većini današnje omladine anarhija predstavlja idealan izgovor za ,,odlaganje života. Njom, počev od adolescentskog doba pa sve do završetka studija i prvog ozbiljnijeg posla, nerijetko, pravdaju svaki svoj sukob sa autoritetima – zbog nemogućnosti da se uklope u određenu sredinu.

Ipak, uprkos svemu tome, anarhija nikada nije bila (i ne može biti) samo punk, negiranje autoriteta i ,,ispijanje alkohola pred dragstorom”, tvrde naši sagovornici, članovi Mreže anarhista ,,Društvo otpora” (imena poznata redakciji), iz Hrvatske.

Kako su nam objasnili, iz sopstvenog praktičnog iskustva, anarhija je, u najkraćem, slobodan dogovor pojedinaca i grupa o zajedničkom dobru.

,,Ne zalazeći u etimologiju same riječi, anarhija je oduvijek bila sinonim za nered. Od samih početaka upotrebe tog termina, uostalom, i sami anarhisti su se poigravali s dvostrukim značenjem ove riječi – onim pogrdnim i onim pozitivnim”, objašnjavaju oni.

Prema njihovom mišljenju, sadašnji anarhisti bi protiv toga trebalo da se bore ,,koristeći (i) druge termine poput direktne demokracije, solidarnosti i uzajamne pomoći”.

Izvještavanje medija o anarhistima

Mediji, kako u Crnoj Gori tako i u kompletnom regionu, zbog kompromitacije samog pojma i cjelokupne ideje, gotovo rijetko ili nikad, ne prenose aktivnosti, stavove pojedinaca ili društvenih pokreta koji sebe identifikuju sa anarhizmom.

Izuzetak naprave samo ukoliko ih treba dodatno ,,ocrniti” i/ili optužiti za nešto…

,,Ako akcije imaju potencijal za domino efekt – kompletno se prešućuje njihovo postojanje, ukoliko su previše iskrene – strah ih je prenijeti zbog odmazde države i gazda (puno novinara u Hrvatskoj se nalazi u sudskim procesima zbog izvještavanja o sukobima na radnim mjestima), a ukoliko su popularne i bliske ljudima – onda ih zdušno prenose u medijima”, kazali su nam iz ,,Društva otpora”.

Zato su stava da anarhisti bez društvenih pokreta (pritom tu ne misle na političke partije ili NVO-e), nemaju nikakvu snagu. 

,,Anarhisti moraju biti prisutni u sukobima u zajednici i na radnim mjestima kao autonomna, samofinancirana i samostalna snaga”, kategorični su oni.

Istorijat ,,Društva otpora”

Mreža anarhista ,,Društvo otpora” postoji od 2008. godine i djeluje na poručju cijele Hrvatske. Ova ekipa, prekaljena iskustvom u brojnim protestima, promoviše socijalni anarhizam direktnim akcijama i propagandnim radom te se, za razliku od mnogih u regionu, po tome izdvaja i kao jedna od najdugovječnijih.

,,Članovi smo Internacionale anarhističkih federacija i u vrlo dobrim odnosima sa Međunarodnim radničkim udruženjem i organizacijama koje se okupljaju oko platforme “Anarkismo”. Postojimo od 2008. godine, pa smo sakupili iskustva kroz masovne ulične prosvjede, studentske okupacije fakulteta i divlje štrajkove radnika. Ukratko, posvetili smo svoje živote pokretu”, rekli su nam iz ove Mreže.

Tradicija anarhizma na Ex-Yu prostoru

Ex-Yu prostor baštini itekako bogatu anarhističku tradiciju samo što su, kako navode, ,,boljševici pokušali zatrti svaki trag anarhizma svojim dolaskom na vlast nakon Drugog svjetskog rata”. 

,,Samo u Hrvatskoj je, na području Istre (u Rovinju), postojala anarhistička partizanska jedinica koju su sabotirali boljševici. Tu je i Labinska komuna kao prvi antifašistički ustanak u svijetu 1921. godine, direktno potaknut anarhističkim zauzimanjem tvornica u Italiji, a koja je, zatim, lukavstvom boljševika obojana u crveno. Takođe, u Dalmaciji je postojao radnički nogometni klub “Anarh” čiji su odlazak u Španjolsku, u građanski rat, sabotirali sami boljševici. Osim toga, Miloš Krpan je imao anarhističku komunu u Slavoniji”, podsjećaju iz ,,Društva otpora”.

Ipak, ne usuđuju se govoriti o drugim zemljama regiona jer, kako kažu, ,,nisu toliko povijesno potkovani”.

,,Ali mnogo ovih primjera, samo na području Hrvatske, itekako ide u prilog tome da je, generalno, kompletna povijest Balkana jako bogata i da ovdje imamo čvrsto ukorijenjenu ideju anarhizma”, tvrde oni.

Budućnost anarhije

Svi članovi Mreže anarhista ,,Društvo otpora” saglasni su u tome da, u današnjem, vremenu hi-tech kapitalizma koje živimo, budućnost anarhizma je na ,,ivici između totalne kontrole korporacija i totalne slobode svih ljudi koji imaju pristup tehnologiji”.

Iz tog razloga i aktuelni rat u Ukrajini gdje su se, po prvi put ozbiljnije nakon Hladnog rata, sukobile dvije imperije – Istok i Zapad – gledaju ,,pragmatično”.

,,Ako anarhisti nisu uz ljude kada na njih padaju bombe, nemaju ni kasnije što tražiti među njima. Momci i djevojke iz Revolucionarne akcije (RevDia) iz Ukrajine trenutno obavljaju lavovski posao”, navode oni u prilog ovom stavu.

Stoga crnogorskim anarhistima koji, iako ,,neorganizovani”, stoje čvrsto na idealima Bakunjina i Kropotkina, savjetuju da sve pojedince i grupe, svojim djelovanjem i nepokolebljivm stavom, motivišu na vaninstitucionalno djelovanje kroz koje se, zaključuju oni, jedino može razviti samopouzdanje i samoinicijativu kod svih činilaca društva.