Listajući dnevnu štampu, čitalac kojem katkad pažnju privuče i nešto sa margina, mogao bi biti sklon da postavi sebi sljedeće pitanje: Stoji li iza velikih medijskih kuća gotovo uvijek kakav Čarli Kejn, koji je na početku karijere obećavao svojim saradnicima i sebi samome da će u onome što piše publici uvijek plasirati istinu i da će se kroz svoje aktivnosti boriti za prava običnih ljudi, pa mu se vremenom kako se uspinjao na ljestvici moćnih i bogatih omaklo i pridružio se tiraniji manjine? Ili je možda biti novinar u ovom vremenu već pokazatelj volje za moć koja je poput crva koji jede čovječnost u čovjeku pretvarajući ga u vojnika čiji je jedini cilj da održi postojeće stanje stvari na štetu osiromašene mase kojom se (dez)informacijama manipuliše? Jedno je sigurno. Novinarstvo, ili makar ono što je od njega ostalo, pripada mladosti koja se još bori da očuva figuru novinara kao onu koja se usuđuje, prkosi i pred oči javnosti baca ono što se od nje nastoji sakriti. Primjer takvog novinara i aktiviste je naš ovonedjeljni sagovornik, Vuk Vujisić.

PCNEN

Prve crnogorske nezavisne elektronske novine, ko nije znao do sada zna šta znači skraćenica, no meni je i dalje za PCNEN prva asocijacija mentor novinarstva, Duško Vuković i onaj nesretni logo koji kaska za vremenom. PCNEN, stara kornjača koja se na kratko bila sakrila od očiju šire publike, portal koji je zahvaljujući slobodi i entuzijazmu bio nekako uvijek uz građane i u kontaktu sa istima. Mene lično asocira na kilometre  putovanja po crnogorskim drumovima, koje sam prešao kako bih prenosio iz mjesta gdje su druge kamere rijetko dolazile, mjesta koja su zaboravljena i nedostupna, a jako značajna za Crnu Goru. PCNEN će ubrzo postati moderan, svestran i inovativan portal, a opet jedinstven ne zaboravljajući nikad da su javni interes i sloboda na prvom mjestu.

CIPELE

Moja stara cipela pola Crne Gore vidjela. Koraci ka istini su uvijek teški, ali satisfakcija kad osvojite i dio tog blatnjavog puta vas iznova i iznova pune snagom da nastavite dalje u toj misiji. Takođe trudim se da se uvjek stavim u tuđe cipele kako bih došao do istine, pomogao drugome ili razotkrio nečije loše namjere. Kao društvo bi trebali češće da se stavljamo u tuđe cipele kako bi spoznali stvarnost i razumjeli jedni druge. Svako ima svoju muku i probleme, svako ima svoje želje, a naše želje su kao i pravo, legitimne dok ne ugrožavate tuđe, zbog svega toga treba češće da mijenjamo cipele.

NOVINAR

Inspektor, istraživač, megafon  koji pišući publici  mijenja stvari na bolje. Hvata greške i one koji griješe  znajući da da moć građaninu da ispriča svoj problem i da se za njega čuje. Borac za javni interes, ideal za koji se svakodnevno bori ne prezajući da se zamjeri i moćnijima od sebe znajući da ga  na kraju istina i pravda štite. Novinari nisu oni koji su za par stotina eura spremni da pišu laži i da umjesto rade u javnom interesu, zapravo rade kao propangadisti moćnika i kapitalista, a sve na štetu građana, takve ljude ne mogu nazvati kolegama i to je nešto što se u crnogorskom novinarstvu mora razgraničiti, Javni interes pa sve ostalo! Kad sve saberete novinari su  najgori ljudi, a istovremeno i najbolji, tako makar kažu.

KRIZA

Nekakva je kriza nekakvog morala, no to se danas zove politička kriza, a zbog političke nastala je ekonomska. Kriza u Crnoj Gori bivstvuje od kako znam za sebe, ne znajući kada će da ode stalno se najvljuje iznova i iznova. No da bi izašli iz krize moramo biti bolji ljudi, a samim tim i ljudi koji nas predstavljaju moraju početi po malo da daju, a ne samo da uzimaju. Kriza je obrnuto proporcionalna sa velikodušnošću, a što je više sebičnosti veća je i kriza pa koja god ona bila. Kriza nije kriza kad smo svi tu jedni za druge i kad smo solidarni. Kao društvo kriziramo jer nas izjedoše sebičnost i pohlepa dok se  na dobrodušnost i davanje  zaboravlja i gleda kao na rijedak primjerak nove ideologije zvane „budalizam“. Na sve ovo imaju uticaja sekundarni agensi socijalizacije, južni vjetrovi, izvođači, muzika kultura koja indoktrinira naše društvo i naše najmlađe da je biti loš i sebičan zapravo put do uspjeha i da je to savim normalno.

MORAČA

Neposađene sadnice na imanju koje čekaju svoj trenutak, a sa druge strane uništena rijeka u pustinji šljunka. Sa istoimenog mjesta gdje čekaju ove sadnice kruške i jabuke da budu zasađene teku izvori, a ta voda iz tih izvora noseći  pijesak teče u Sjevernicu, a iz Sjevernice u Moraču, pa sve kanjonom do Podgorice i tako iz sekunde u sekundu. Prošla je ta voda sa Moračkih izvora  i Podgoricu, ali Botun i Grbavce  nikako. Neki ljudi sa skupim mašinama oteše i tu vodu i ovaj pijesak. Ne mareći što prekidaju put majki prirodi sa eurima u glavi uništiše ovu moju rijeku, a moja je koliko je i vaša, trudim se da joj gore korijene čuvam, ali dzaba kad oni što je podkradaju ne mare ni za nju ni za krađu ni za sugrađanine koji će ostati bez vode, već samo za eure koje stiču krađom. Kako ljudima objasniti da taj šljunak nije njihov već svih nas i da je Morača naša koliko i njihova još nisam dokučio, a evo još i protestuju, kažu krali su godinama otkud sada nama pravo da im to odjednom zabranimo, od čega će sada da žive, rekoše ljudi koji posjeduju mašine i imovinu koji prosječni stanovnik Crne Gore za života ne može zaraditi. Šta raditi sa devastatorima i lopovima, kako izmijeniti njihovu svijest i da li će država pokazati snagu i sprovesti pravdu u ovom slučaju ne znamo još uvjek.

AUTOBUS

Mrzim autobuse, posebno mrzim da putujem njima, za moje duge noge vazda fali prostora. No ne sviđa mi se ni autobus u kojem se kao društvo vozimo.  Broj autobusa koji pređu granicu  punih putnika sa kartom u jednom pravcu najbolji su pokazatelj društvene realnosti. Umjesto nacije, na popisu trebali bi brojati autobuse, jer kad sjednemo u njih sa tom kartom niko nas ne pita jesmo li Srbi, Crnogorci, Albanci ili vanzemaljci, već dokle putujemo.

KRIMINAL

Krađa, prijetnje, institucije… Uništavanje i devastacija prirode Crne Gore je najveći kriminal poznat Crnoj Gori, jer  to je kriminal usmjeren na sve buduće generacije. Kriminal je danas postao normalnost jer u tom duhu obrazujemo naše najmlađe uz parolu „ Snađi se“. Šta možemo drugo da očekujemo kada nam osnovci slušaju muziku u kojoj se propagira kriminal, prostitucija, narkotici, kada su našim najmlađim najinteresantniji filmovi u kojem se glorifikuju borbe narkokartela i klanova. Debelo smo zaglibili, ali sve je počelo 90 tih, a i danas neki naši predstavnici bliži su kriminalu nego javnom interesu. Crna Gora je nažalost više država kriminala nego vladavine prava i kao takva je prepoznata širom svijeta.

KOMPROMIS

Rešenje svakog problema među ljudima. Često mi kažu da sam čovjek kompromisa, a do kompromisa se najbolje dolazi kad se češće stavljamo u tuđe cipele. Samo sa istinom i pravdom nema kompromisa u svemu ostalom kompromis je put ka višem cilju. Na žalost naši prestavnici ne vode računa o istini, pravdi i javnom interesu već se vode sebičnim porivima pa je zbog toga na našoj političkoj sceni teško doći do kompromisa.

EKOAKTIVIZAM

Aktivizam za buduće generacije. Sadanja drveća, odbrana prirodnih dobara najčešča su asocijacija za ekoaktivizma. Eko aktivizam kao i svaki aktivizam dobar je samo kad je iskren. Ekoaktivizam bi trebao biti obaveza svakog građanina, a ne samo pojedinaca jer svi dišemo ovaj vazduh, svi pijemo ovu vodu. Nažalost ekoaktivizam nije zaživio u mjeri koja je potrebna kako bi se Crna Gora izvukla iz kandzi devastatora  i povlašćenih tajkuna. Moramo od novih generacija stvarati ekoaktiviste, a ne kriminalce.

CRNA GORA ODMAH

Vizija Crna Gora odmah i obećanja Vlade na prvu loptu djeluju iskreno, niko nikad nije ovim građanima ponudio tako nešto obećavajući i političku odgovornost, no kada su projekti u pitanju čovjek mora biti malo samokritičan pa pošteđeti makar prirodu i našu Komarnicu koju planiraju da potope. No ono što bih ja volio da stvarno bude Crna Gora odmah jeste da se ujedinimo oko jendog cilja, da Crna Gora  istinski postane ekološka država socijalne pravde u kojoj se nećemo dijeliti već zajedno raditi kako bi zaustavili devastaciju prirode, odlazak mladih i kako bi ovoj zemlji dali sistem kakav ona istinski zaslužuje. Mi ovakvu zemlju nismo zaslužili.