razgovarao: Aljoša Turović

Bauk se širi sjeverom Crne Gore. Bauk rokenrola. Nakon pojave kolašinskog Rudolfa, bjelopoljska Alternaiva je tu da stavi do znanja da se ne radi o ,,izolovanom incident” nego da ova vrsta muzike ima stvarno uporište u sjevernom dijelu naše zemlje. Nakon stare generacije Crne dame i Krivog Tornja uslijedila je velika pauza. Ipak, nova generacija se pojavljuje I njeno vrijeme tek dolazi. Bend Alternaiva je nastao 2019. Godine i iza sebe imaju 3 pjesme, jedan spot, a u planu imaju snimanje albuma i nastupe po Crnoj Gori. 

Vaše ime je jedna igra riječi – Alter i naiva. Zašto Alternaiva? Da li ste svi naivni umjetnici (bez formalnog umjetničkog obrazovanja) ili kao omaž mnogim naivnim umjetnicima koji su ostavili veliki trag u slikarstvu, muzici, glumi?

Veoma često nas ljudi pitaju šta tačno znači naše ime – da li je to zato sto se prošli bend zvao Naiva ili je neka neobična kominatorika rijeci… Prava istina je da je to izvučeni termin od Alternativa, tako da sklop svega nabrojanog a i činjenica da sve to može značiti i nešto drugo je nama zazvučala jako interesantno tako da je konačna odluka  bila laka.

Volio bih da čitaocima približimo razvoj rokenrola u Bijelom Polju. Koji bendovi I pojedinci su stvarali ovu vrstu muzike I ko je od njih na vas uticao?

Razvoj rokenrola u Bijelom Polju je, na žalost, zadnji niz godina duboko zaglibio u neko živo blato iz koga je teško izaći. U  Bijelom Polju odavno ne postoje autorski, a  i bendovi  uopšte. Takođe, zbog migracije stanovništva sve je manje i publike koja svoj um hrani nekom kvalitetnijom muzikom. Često se sjetimo nekih boljih vremena kad smo mi bili klinci i kad je ovdje gravitiralo 5,6 bendova sa kojima smo djelili prostor za vježbanje, instrumente i često u sopstvenoj režiji pravili neke koncerte. Danas umjesto da imamo bolje uslove za sve na žalost mi uopšte nemamo neke nove klince. Što se tiče uticaja na našu muziku mislim da možda nešto što najviše utiče na nas je različitost nas četvorice. Baš ta različitost ljudi koji su prošli razne faze slušanja raznoraznih kvalitetnih žanrova muzike i udruživanje takvih energija za proizvod imaju naše pjesme baš takve kakve one i jesu.

Jedan od trenutno najaktivnijih crnogorskih bendova je Rudolf iz Kolašina. Da li konačno možemo reći da se sjever Crne Gore budi po pitanju rokenrola? 

Želim da vjerujem da se na sjeveru Crne Gore budi rokenrol scena. I sami znamo da do prije par godina sa sjevera nije dolazilo ništa vrijedno pomena. A sad govorimo o Rudolfu koji su skoro izbacili drugi album i nama koji do kraja godine planiramo završiti album. Ako tako postavimo stvari vidimo da se nešto tu pomjera i ide naprijed iako mi koji se bavimo tim jako dobro znamo koliko je teško preći svaki korak od stvaranja, snimanja pa do realizacije svih procesa. I na kraju krajeva svuda ćemo česće svirati nego na našem sjeveru. Ali mislim da neke mlade snage na našim primjerima mogu skontati da ako im je dovoljno stalo i ako cijelim bicem vole to čime se bave mogu i sa sjevera krčiti neki svoj zacrtani put.

Bijelo Polje je grad koje je dalo nekoliko književnika poput Rista Ratkovića, Ćamila Sijarića, Miodraga Bulatovića i mnogih drugih. Svojevrstan omaž Ratkoviću ste dali kroz obradu njegove pjesme Car. Da li u budućnosti planirate još ovakvih obrada ili na neki drugi način odavanje omaža bjelopoljskim književnicima?

Pjesma ,,Car” je nastala po zadatku. Dobili smo neku ponudu od organizacije Ratkovićevih večeri poezije da uradimo muziku za neku od pjesama Rista Ratkovića. Prvo smo tražili tekst koji bi se najvise uklopio sa nasim senzibilitetom i veoma brzo smo našli Cara. Što se tiče muzike to nam je bio jako   lijep izazov. Prosto smo uživali u nalaženju rješenja – igranju sa nečim sasvim novim za nas. Na kraju se ispostavilo da su nas organizatori izignorisali, ali mi ipak nismo htjeli odustati od nečeg za šta smo smatrali da je dobro urađeno. Odlučili smo da  snimimo pjesmu kao omaž nasem velikom pjesniku. Nećemo  ni u budućnosti bježati od izazova ali ipak naš fokus je na našem autorskom radu.

U intervjuu sa bendom Rudolf spominjali smo spot za njihovu pjesmu Desperado koji je režirao Mladen Ivanović, a u njemu glumi Anđelija Rondović. U vašem spotu za pjesmu Egofrenija, u spotu glumi mladi glumac Petar Novaković, a u stvaranju spota su učestvovali i vajar Milan Jovović i Stefan Vukičević. Da li na ovaj način konačno možemo spojiti neafirmisane umjetnike iz više branši i stvoriti jak finalni proizvod koji će svima pomoći u daljoj afirmaciji?

Priča oko snimanja spota je simpatična jer materijal koji je snimljen, zapravo je sniman za našu drugu, još nesnimljenu pjesmu “Panika”. Odmah posle toga krenuli su problemi sa pandemijom i zatvaranje svega.  U jednom trenutku se otvorio međugradski saobraćaj i mi smo uspjeli snimiti “Zrno” i “Egofreniju”.  E tu se već počeo mijenjati plan jer je video mnogo bolje legao uz Egofreniju. Dakle sve je nastalo na onim najboljim drugarskim osnovama bez ikakvih kalkulacija. Pošto se jako teško pronalazi podrška na mjestima gdje bi je bilo logicno i pronaći, jedini oproban recept je udruživanje ljudi iz raznih sfera umjetnosti. Naravno podrazumjeva se da su to prijatelji u suprotnom to jako puno košta i samim tim mnogo je teže  doći do cilja.

Naziv vaše poslednje pjesme je Egofrenija. Sufiks frenija dolazi od grčke riječi φρήν koja označava dušu, um. Da li je upravo takav um koji odbacuje zajedništvo kao ljudsku suštinu, a nameće ga kao nužno zlo I ističe egoizam kao vrlinu zapravo najveća bolest modernog doba?

. Odlično objašnjenje – pjesma baš o tome i govori. O jednom sasvim običnom čovjeku kome sistem hrani ego. Isti taj čovjek je preslikani sistem u kome bolestan ego jede i njega samog i sve nas zajedno sa njim. Toliko ljudi srećemo svakog dana, gledamo na tv-u u kojima prepoznajemo tu,  da je nazovemo Egofreniju. A u nekom normalnom, uredjenom drustvu bili bi totalno nevidljivi, bez sopstvene sjenke i bez mirisa i ukusa.

Rokenrol u Crnoj Gori je malo čudna pojava. Ako se malo bolje zakopa, veliki je brpj bendova koji su nešto stvorili, snimili I objavili. Ipak, veliki broj se nije afirmisao ili su stali na jednom albumu. Kako se vama čini crnogorska scena? Koga biste izdvojili?

 Moje mišljenje je da naša scena nikad nije bila jača i više raznolika, što ne znači da je to dovoljno. Realnost je da  poslednjih par godina na našoj sceni ima više autorskih bendova nego ikad ranije. Moram pomenuti da veliku ulogu u afirmaciji te scene imaju Stefan Pantović i Ivan Ivanović i njihov studio Stivi u kome većina crnogorskih bendova snima svoje materijale. Naravno sve to ne bi bilo dovoljno bez tvrdoglavih   sinova rokenrola koji uz sve nedaće koje nosi bavljenje rokenrolom istrajavaju.

Rastužuje me cinjenica da ljudi koji su vec objavljivali svoja djela vremenom odustaju. Najčesći razlog je egzistencija. Ali dok ne dođu neka bolja vremena i dok je mentalitet takav kakav jeste i dalje ćemo se suočavati sa istim problemima.

Što se tiče domacih bendova izdvojio bih par koji zaslužuju i viŠe nego sto dobijaju a to su Parampaščad, Vrpca, neizostavno Autogeni trening, Rudolf i mnogi drugi. 

I za kraj, kakvi su vam dalji planovi? Da li možemo očekivati album uskoro I da li su mogući nastupi u skorijem periodu?

Do sada smo objavili tri singla od kojih je za jedan snimljen i spot. Plan nam je da do kraja godine snimimo još 5 pjesama koje su završene i time stavimo pečat na naš prvi album. Jedan od planova nam je da skorije ekranizujemo i singl “Zrno”.

Želim da se zahvalim na dosadašnjoj podršci PAM-u, Hipotekarnoj banci i Centru za kulturu u Bijelom Polju.

Što se tiče nastupa to je nešto čemu se najviše radujemo i čim završimo snimanje albuma, sa zadovoljstvom ćemo se predstaviti publici.