Platon u svojoj slavnoj ‘Državi’ način postojanja pravednosti određuje kao ‘obavljati svoj posao’ ili ‘dati svakome ono što mu po prirodi pripada’. Iako se čini da smo se mi moderni toliko otuđili od prirode da ovu definiciju ne možemo bez konfuzije pokušati da primijenimo na savremeno društvo, intuitivno možemo da naslutimo da stanje stvari u kojem učestvujemo ne odgovara ovom zahtjevu antičkog mislioca. Možda jedan od najvećih problema našeg društva i leži u činjenici da smo sasvim moderni prevashodno u onim najgorim fenomenima modernosti, zaboravivši najčešće da i ono predmoderno ne mora nužno da bude retrogradno. Sa druge strane, krajnje je upitno da li slijedimo milovsku formulu da moja sloboda prestaje na onom mjestu na kojem počinje sloboda drugog čovjeka. Prije bi se reklo da se, sasvim hegelovski, nalazimo u osvajanju i proširivanju vlastite slobode na račun slobode drugog. U sedmici za nama smo svjedočili kako, sasvim doslovno, jedni omeđavaju slobodu drugih smatrajući da se ona njihova potencijalno širi u beskraj. Pogleda prikovanog za tlo, čuvari barikada su ipak zaboravili da je samo jedan put nemoguće zatvoriti, a taj put vodi na nebo. Na kraju je svako, dobrom organizacijom ili pukim slučajem, dobio ono što mu u granicama mogućeg pripada. Na kraju, ostaje žal što smo svi zajedno dozvolili da u međuvremenu neki paket ‘banana’ nesmetano dođe na odredište dok je Belmondo izdisao svoj posljednji dah. U nadi da ćemo saznati više o tome šta jeste pravda u savremenom kontekstu i koliko smo daleko od tog ideala, sagovornik Riječi nedelje je ovog puta Boris Marić, državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.

PRAVDA

Pravda je vezana za percepciju, nikada nije apsolitna, uvijek je pod sumnjom i u klinču sa nepravdom. Nepravda je čini se mnogo konkretnija, jasnija, svakodnevnija. Postavlja se pitanje čemu se istrajnije teži? 

Paradoksi poimanja pravde i nepravde su konstante. Što je za jedne pravda za druge je nepravda.

Šta bi bila pravda za Crnu Goru? Teško pitanje, jer ga prati još jedno, a da li crnogorsko društvo želi i teži pravdi? Da li je ono ikada bilo pravedno, pretjerano i prevarno zagledano u grobove predaka i interese moćnika, i ne baš naročito poneseno za budućnost potomaka? Sve istorije obiluju krvlju i nesrećama, ali ova naša je baš nekako isključiva, bez konteksta, nasilna, sa nedvosmislenom namjerom da druga strana nestane, da se ne čuje, da se o njoj ili ne govori ili govori sve najgore. A prastaro načelo vrišti da se mora čuti i druga strana. Bez prava na slobodu govora, mišljenja, udruživanja, okupljanja, ali da se ne ugrozi parvo drugoga, nema pravde. Ima histeričnog, jednoumonog pozivanja na “pravednu borbu” koja ne želi da vidi posljedice, koja kada uništi sve koji mu kvare narcisoidnu sliku o sebi, nastaviće da se dijeli kao ameba, do konačnog istrijebljenja. U tom kontekstu pravda je poginula unaprijed. Ona je taoc gadne simbolike, estetskog sunovrata koji hrani ego i povećava očnjake, željnima moći i diktata jednih nad drugima.

Plemenita ideja socijalne pravde u neprosvijećenim društvima najčešće je žrtva manipulacije od strane bolesno ambicioznih političara čija bolest je zaraznija od virusa. Ona se pretvara u revanšizam i osvetu, a prvenstveno u želju za moć. Ona se pretvara u diktat bahatosti i bezobrazluka. Ona izaziva na revoluciju. Ali ne one nepravedne revolucije poput francuske ili sovjetske, već onu revoluciju koju jedinka može sprovesti u sebi, upoznajući se sa duhovnošću. Bez duhovonosti nema pravde.

Nekada pomislim da crnogorsko društvo ima urođen strah od pravde, koji proizilazi iz bolesnog ega. Pravda uspostavlja ravnotežu sa istinom, a to bi moglo otkriti neke sramote, osramotiti me, zahtjevati priznanje, pokajanje, odgovornost, nedaj Bože izvinjenje. Mi onda definitivno ne bi bili mi, ugrozili bi ono, što nam je inače kristalno jasno, naš identitetski kod. Bježi pravdo s prozora.

Crnom Gorom divljaju horde populista, opsenara pravde, licemjera. Kada se među njima postigne konsenzus o vašoj izdaji, znajte da se pravda sakrila iza vaših leđa. Težak je to put, ta istorija Crne Gore se piše i čeka da se zapiše. Potrajaće.

VLADA

Kolektivni organ koji bi morao da bude servis građana i građanki. Da radi u javnom interesu i skroz javno. 

Šansa postoji, ali politički kontekst predstavlja problem. Reforme koje bi osnažile institucije, a doprinijele većem kvalitetu života, i za koje postoje kapaciteti, prečesto su taoc subverzivnih akcija nacional-šovinista i političkih profitera. Ono što je dobro svaka Vlada, u društvima gdje postoje izbori, na kraju mora pasti. Trenutno je to najveći demokratski iskorak crnogorskog društva.

HELIKOPTER

U Crnoj Gori deficitarna roba. Uglavnom dobijeni iz donacija, sa problemom održavanja, korisni za spašavanje života, a u zadnje vrijeme i kao pomoć da organi bezbjednosti riješe rizičnu i komplikovanu društvenu krizu, proizvedenu na političkoj ravni.

Lično helikopteri me asociraju na Leonarda da Vinčija, spašavanje života iz nepristupačnih predjela i mogućnost gašenja požara. Ispade da jedan helikopterski let može sačuvati i mir u jendom društvu i dati šansu da nešto naučimo iz drame kojoj smo svi bar malo doprinijeli. Neki zaista aktivno i predano radeći na pravljenju krize, neki nesnalaženjem, a neki inertnošću.

JEDANAESTI SEPTEMBAR

11. septembar podsjeća na užase terorizma. Ovo su za razliku od helikopterskog leta u Crnoj Gori, bili letovi smrti. Svi teroristi koji su letjeli duboko su vjerovali da umiru za pravednu stvar, za pravdu. U Crnoj Gori se nije značajnije debatovalo o tome. Ne mislim na izvještavanje. Mislim na društveni dijalog, razrađivanje uzroka. Često se čuje, a što se to nas tiče, niti je kod nas, niti mi šta možemo tu uraditi. Možemo više saznati o tome, kao i zašto je neko spreman da pogine i da li je njegova predstava o pravdi na mjestu. Zašto najveća vojna sila nije bila u stanju da to spriječi. 

Možda bi tako lakše shvatali zašto se nama dešavaju česte krize i koje društvene teme razaraju tkivo zajednice i zašto.

SLOBODE

Slobode su u kontinuitetu ugrožene pojavom virusa covid. Po Ustavu Crne Gore nijedno Ustavom zagarantovano parvo ne može se suspendovati, ali može se ograničiti u cilju zaštite zdravlja. 

Sve mjere koje su uvođene u Crnoj Gori narušavale su slobode, ali što je posebno lose, rezultati su upitni. Najviše ih je opet obesmislila politička logika i interes. Struka je nemoćna pred političkim osvajačima, neodgovornim populistima.

Danas umiremo rutinski od ovog virusa, ne vidim da se nešto potresamo, iako je strah veliki, tipa da se nama ne desi, istovremeno vjerujući da smo srećnici.  

Samo neodgovorni ljudi mogu vjerovati u sreću i bježati od realnosti. 

Slobodno odlučujmo o svojim izborima, to je tačno, ali sjetimo se koga sve svojom lakomislenošću i neodgovornošću možemo ubiti. To nije Sloboda to je glupost.

NOVI TALAS

Nama je tako nasušno potreban novi talas u politici, kulturi, mnogo čemu. Vjerujem i znam da je na pomolu.

Pripadam generaciji koja je odrastala uz muziku novog talasa. Bilo je tu mnogo emancipatorskog. Novi talas je najavljivao novi odnos prema građanskim slobodama. Koncept otvorenog društva sve se više pomaljao na horizontu. A onda je neko spuštio zavjesu i ugasio maršala. Iz srednjoškolskih klupa umjesto u erazmus odvedeni smo u Erdut. Dubrovnik i Vukovar su goreli, izvodili su se tenkovi na studente, narodna vojska je počela da ubija svoj narod, a Sarajevo se spremalo za pakao opsade. Gvožđe je ušlo u modu, a gvozdena zavjesa sankcija postavljena je na državnim granicama. Proglašeni smo neprilagođenima, modernom svijetu. Južnoslovenska plemena nastavila su srednjovjekovne sukobe. Može im se. Pakao smrti, silovanja, izbjeglištva, kriminala, hiper-inflacije, goriva u bidone, redova za veknu hleva i litar mlijeka je mogao da počne. I danas su nam drugi krivi, a ratovali smo sopstvenim puškama, koje smo kao fol pravili da se zajedno branimo, ako nas neko kao napadne. 

Novi talas je i danas muzika koja nije dobila potreban odgovor nakon sebe. To je zabrinjavajuće uz svo poštovanje Jale, Vudu i ostallih sindikata.

TUŽILAČKI SAVJET

Organ koji bi mogao da otvori mnoge lavirinte. Čeka se reakcija Skupštine, pozitivna nadam se. Nakon toga mogli bi imati konstitutivnu sjednicu i dobiti tužioca. Da li će se i kada to desiti ne znam.

Tužilački savjet je ključ, karika koja nedostaje da se napravi cjelovita platforma za postizanje društvene pravde.

BELMONDO

Markantan i globalna ikona filma. Rijetka ekspresija i meni nezaboravan po kultnom filmu “Do posljednjeg daha”, iako sam generacijski bliži rimejku ovog filma. Tada sam bio fasciniran svim tim uživanjem u stvaranju haopsa, buntom prema društvenim normama, slavljenju hedonizma, gledanju u cijevi revolvera sa nepodnošljivom lakoćom i rečenicom “Stvarno si odvratna”. Taj film je ličio na partizanske trilere. “Otpisani”. 

Belmondo kao primjer harizme i glumačke vještine i Godar kao vrhunski sociolog i psiholog društva, majstor režije.

POLICIJA

Uvijek na udaru i pod sumnjom, a po svom karakteru organ koji na bazi sumnji pokušava da dođe do činjeničnog stanja stvari.Odanost prema instituciji i profesiji učinila je policiju, kao organ, iznenađujuće jedinstvenom u društvu opštih podjela. Ne treba se zavaravati, u policiji uvijek postoji prljavi Hari, i kod njih je pravda relativna, a odnos prema buntu, protestu ne nailazi baš na neko razumjevanje. Ipak moramo priznati da je crnogorska policija danas, pod civilnom upravom, prilično imuna na političke uticaje, te da je do sada svim političkim subjektima razbijala demonstracije, a u međuvremenu uspjela da zaplijeni najveću policijski nađenu pošiljku kokaina na Balkanu.

BANANE

Nekada mjerna jedinica za životni standard, u jednopartijskoj Jugoslaviji, a danas prilično pristupačne. Zabrinjava što su tovari sa bananama odličan prostor za skrivanje kokainskih pošiljki. Negdje sam davno čitao da su berači banana u životnoj opasnosti, zbog otrovnih zmija koje se često nalaze u krošnjama banana. Danas je izgleda postalo opasno baviti se trgovinom na veliko bananama. Neću da vjerujem da bi zbog toga moglo doći do nestašice banana na našem tržištu, jer su banana zaista zdrave za razliku od neželjene pratnje.