,,U društveno politički život Crne Gore nije integrisan niko, osim povlašćena partijsko-kriminalna elita. Manjine ponajmanje.“

Na tragu nedavne analize Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) odlučili smo da opipamo stanje u političkom životu i praksi Crne Gore.

U tekstu ,,Kraj ere Mila Đukanovića“, između ostalog eksperti sa ovog instituta analiziraju položaj manjinskih naroda i njihovu neprirodnu simbiozu sa aktuelnim režimom, pogotovo ako se uzmu u obzir dešavanja iz devedesetih, gdje je DPS bio jedan od glavnih aktera. Takođe, indikatore ovog istraživanja potvrđuju i prvi postizborni dani gdje je odlazeći DPS ostavio za sobom veoma jak nacionalistički narativ i mnogo neraščišćenih osjetiljivih pitanja koja se odnose na međuetnički (ne)sklad u Crnoj Gori.

Naši sagovornici na ovu temu su bili društveni aktivisti Mirsad Kurgaš i Omer Šarkić, javnosti poznati kao odlučni kritičari režima, ali i generalno nacionalističkog narativa. Možemo reći, kao pripadnici građanske provenijencije idealni za pretresanje odnosa režima i manjinskih nacionalnih partija, ali i recidiva nacionalističkog diskursa koji se itekako ustalio u našem društvu.

U dijelu istraživanja IFIMES-a, pod naslovom ,,Multietnički (ne)sklad na Đukanovićev način“ navodi se da su  ,,… 20% stanovništva (Bošnjaci i Albanci), „taoci“ Đukanovićevog režima, koji preko nekoliko pojedinaca Bošnjaka i Albanaca i nekoliko njihovih porodica, koje uživaju privilegije režima, stvaraju lažnu sliku o integriranosti te dvije etničke zajednice tako obmanjujući domaću i međunarodnu javnost o navodnom međuetničkom (ne)skladu u Crnoj Gori.“

Kurgaš: Pripadam građanskoj manjini

,,Prije svega, prema Ustavu kao najvišem pravnom aktu, Crna Gora je građanska država. Vjerovatno i mene, statistički, ,,trpaju“ u neke od “manjina” ali se ja tako nikada nijesam osjećao, niti deklarisao. S obzirom na trodecenijsko stanje u našem društvu, mislim da sam najbliži “građanskoj manjini” koja je, po svemu sudeći, i najugroženija“, komentariše Kurgaš, ostajući dosljedan svojim građanskim principima.

Od žrtve do partnera

Omer Šarkić pamti veoma loš odnos prema nacionalnim manjinama devedesetih godina.

,,DPS, ne da nije bio blagonaklon prema manjinama 90-tih, već se prema njima ponašao slično kao nacisti u satelitskim državama prema Jevrejima u vrijeme II svjetskog rata. Neko će reći da je to pregrubo poređenje, ali kao svjedok tog perioda i kao manjina, tvrdim da je to bilo tako. U jednom periodu, tada,  nosio sam se mišlju da se ošišam na “nulu” i stavim zelenu traku preko nadlaktice, ali sam se plašio za život porodice“, prisjeća se Šarkić.

Kako kaže manjine su bile krivac za sve kao i Jevreji. Prokazivani, šikanirani, radnje i kuće su im dizane u vazduh (Pljevlja), otimani su iz vozova (Štrpci), deportovani (deportacija BiH izbjeglica), te etnički čišćeni (Bukovica).

Na kraju je, ,,došao period kada su njihovi dželati postali njihovi najveći “prijatelji” (zbog glasova i opstanka na vlasti), i obrnuto“.

,,U najkraćem. Manjine u državama koje su nastale na područjima bivše Jugoslavije su uvijek u strahu, priklanjaju se i koaliraju sa vlastima“, konstatuje Šarkić.

Neizbježno je napomenuti da Šarkić identitfikuje i opoziciju kao faktor zbog kojeg se manjinski narodi drže vlasti. Po njemu ne smije se zaboraviti ni nacionalistička retorika sa opozicione strane.

Stokholmski sindrom

Kurgaš se osvrće na podršku DPS-u od strane manjinskih naroda, odnosno građana koji etnički ili vjerski pripadaju nacionalnim manjinama ili vjerskim zajednicama koje su u političkoj prošlosti bile u ugroženom položaju u odnosu na DPSov režim.

,,Vezano za navedeno istraživanje IFIMES-a, mislim da je najbliže objašnjenje situacije u Crnoj Gori, kada su tzv. “manjinski narodi” u pitanju, “Stokholmski sindrom”- patološka veza žrtve sa dželatom“, ocjenjuje ovaj civilni aktivista.

,,Kako drugačije protumačiti masovnu podršku pripadnika bošnjačke, albanske i hrvatske nacionalnosti režimu Mila Đukanovića koji je direktno odgovoran za zločine počinjene 90-tih godina prošlog vijeka, između ostalog i nad njihovim sunarodnicima?“ pita se Kurgaš.

Korumpirani predstavnici i partikularni interesi

„Politički predstavnici manjina, mislim prije svaga na bošnjačku, su ljudi bez integriteta, potkupljeni za relativno sitne privilegije, a neki su, moguće, i ucijenjeni.  Tako uostalom funkcioniše cijeli sistem“, ocjenjuje Šarkić.

Zbog toga, smatra Šarkić, imamo situaciju da manjinske partije, tj.njihova rukovodstva, kupljeni privilegijama, suštinski rade protiv interesa naroda kojeg predstavljaju.

,,Predstavnicima manjina bi svugdje ne području bivše Jugosalavije trebalo biti osnovni zadatak traženje odgovornosti za ratne zločine kako se oni ne bi ponovili, jer na prokletom Balkanu se ratovi ciklično ponavljaju i tada manjine najviše stradaju. Ko može očekivati da neki Suljo Mustafić ili Rafet Husović zatraže procesuiranja Mila Đukanovića npr. kao  nesumnjivo komandno odgovornog za ratni zločin deportacije BiH izbjeglica?“

Šurovanje sa režimom neisplativo

Dugogodišnje učešće manjinskih partija u vlasti očigledno nije poboljšalo status manjinskih naroda niti je isti institucionalno zaštićen

Kada je u pitanju učešće “manjina” u vlasti, po Kurgašu se mora  imati u vidu da je ono, uglavnom, kozmetičke prirode.

,,Naime, u posljednjih trideset godina, koliko već na ovdašnjoj političkoj sceni egzistiraju nacionalne stranke, nijedna od njih NIJE NIŠTA učinila za svoje narode koje deklarativno zastupaju. Jedino su se njihovi lideri (familija i prijatelji) pozicionirali i pustili duboko korenje dok su vegetirali uz DPS.“

Dobar građanin, loš nacionalista

Biti principijelan građanin danas i zalagati se za ne baš komforne i popularne ideje nije ni malo lako. Mirsad Kurgaš se suočavao sa raznim izazovima u svojoj građanskoj borbi. Međutim, smatra da je svako dužan da prvenstveno pospremi svoje dvorište i kuću.

,,Nažalost, ne pada baš lako činjenica da je baš u vjerskim zajednicama sve manje prisutna empatija i da svako mišljenje koje odudara od “zadatog” biva dočekano “na nož.”

Po njemu, ,,nije nikakva tajna da aktuelni režim jednu od glavnih poluga vlasti ima upravo u vjerskim zajednicama. Kroz istoriju, nikada nijedna vlast nije izbor vjerskih poglavara prepuštala “slučaju”, tj. Pastvi“.

,,Lično sam već u više navrata, čak i pismeno, dobijao upozorenja da ću biti “izbačen iz Islamske zajednice”. S druge strane, moja podrška srpskom narodu u Crnoj Gori u borbi za svoja prava, nerijetko je okarakterisana kao “podrška četnicima koji hoće da unište našu Crnu Goru“, odlučan je Kurgaš.

Stigmatizaciju zbog svog angažmana doživljava često i Omer Šarkić.

,,Za “svoje” sam najčešće izdajnik, a za dio “vaših” sam ostao Turčin u kog nema vjera, Vidim, kada komentarišem na društvenim mrežama, da velikom broju onih koji uđu u polemiku sa mnom, više je sumnjivo moje ime nego sami komentar. Dijelu opozicije bi jedino odgovaralo da postanem Nemanja Šarkić, a za vlast sam muslimaski četnik ili kako to slikovito napisa Marko Vešović “Omer-kokarda”, prisjeća se Šarkić.

Misliti građanski

Šarkić nam opisuje viziju građanskog kao inkluzivnog društva koje je sačuvalo sve pojedinačne različitosti i integrisalo ih u jednu skladnu cjelinu.

,,Za mene je koncept građanskog poštovanje principa. Ako poštujemo principe, vjersko i nacionalno ne može nikom smetati. Princip je npr. oštro i bez ograde osuditi deportaciju BiH izbjeglica, koliko god možda nemali simpatija prema Bošnjacima. Bezrezervno osuditi ubistvo Duška Jovanovića, bez obzira koliko vam u tom vremenu nije bila dopadljiva uređivačka politika “Dan”-a. Dati principijelnu podršku na pravu Crkve da mirno iskazuje protest, bez obzira na moguće nesimpatije prema njoj, ili zato što ste druge vjere…“

Crna Gora daleko od građanskog društva

Opisujući koncept građanskog društva, Kurgaš nas podsjeća na vrijednosti bez kojih ne možemo naprijed.

,,Građansko društvo poštuje pojedinca – građanina i suprotstavlja se svakoj diskriminaciji po bilo kom osnovu. Ljudska prava su neprikosnovena i država je dužna da ih maksimalno obezbijedi, odnosno sankcioniše one koji ih ugrožavaju… Svaki čovjek se rađa kao slobodno ljudsko biće…“

Nasuprot ovome, ,,Crna Gora, kao dokazano partitokratsko društvo je još uvijek daleko od proklamovane građanske države“.

Po pitanju postojanja multietničkog sklada, kao čestog ,,aduta“ vlasti, Kurgaš ocjenjuje da u Crnoj Gori ne postoji niti je ostvaren ikakav skladan suživot naroda i nacija na osnovu etničke pripadnosti.

Kako kaže, ,,aktuelni režim, nesporno, za svoj rekord u dužini vladanja može najviše da zahvali primjeni provjerenog recepta: divide et impera (zavadi pa vladaj), koji je još uvijek uveliko aktuelan“.

,,Nastoje da nas drže u nacionalnim/vjerskim torovima i preko “čobana” (nerijetko, upravo nacionalnih stranaka) huškaju nas jedne na druge. Već dugo, nažalost, ne postoji multietnički sklad u Crnoj Gori, konstatuje Kurgaš.“

Po Šarkiću, takođe nema multietničke harmonije u našoj zemlji.

,,U Crnoj Gori dominantno nema multietničkog sklada. On je vještački, na silu i isforsiran. Krivci za to su političke elita i vlasti i opozcijie, nepostojanje Javnog servisa, zato je nije sprovedena lustracija, itd..“ zaključio je Šarkić.