U doba kad patriotizam znači paljenje bedema i obala, on je odlučio da bude onaj koji gasi požare i spašava živote.

Vatrogascu Bojanu Rukavini, prije par dana je određena kazna ,,odbijanja 40% od plate narednih šest mjeseci…“ Kazna mu je propisana zbog toga što sa još dvojicom kolega (Vladimir Đuranović i Nikola Đuranović) odbio da pruži asistenciju policiji kada je postojala šansa da tunel Sozina bude blokiran usled demonstracija povodom spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Upoznali smo se na jednom Lake festu prije 100 godina. Pričali smo o muzici, Baru. Nismo se vidjeli godinama, a onda počeh da idem na proteste u Bar. Viši za glavu od svih, sa maramom na glavi i redarskom trakom oko ruke. Nemoguć za promašit. Bio je sa svojim građanima, za svoj grad.

Nekih desetak mjeseci nakon čempresa, Bojan je  pozvan da asistira policiji, jer je postojala dojava da će demonstranti koji protestuju zbog spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, blokirati Sozinu. Vjerovatno su mislili da kao ga kao katolika i ne zanima to. Mogao je spustiti glavu kao mnogi. Ali Bojanovo ljudsko je iznad svih njihovih partijskih. Bojanovo ,,Neću“ je ono zašto je Bojan čovjek, a ne broj ili puka uniforma koja ,,samo radi svoj posao“.

S obzirom na to da je Bojan od ranije poznat kao civilni aktivista koji se posebno istakao u protestima zbog posječenih čempresa u dvorištu Gimnazije Niko Rolović u Baru, kao i prilikom spontanog okupljanja zbog prebijanja građana u Budvi; i s obzirom na činjenicu da se radi o ocu troje maloljetne djece, a da ovakva presuda dolazi 12 dana uoči parlamentarnih izbora, jasno je da se radi o zastrašivanju neposlušnih.

Mogao je Bojan biti još samo jedan koji skrene pogled i zažmuri na nepravdu. Mogao je reći sebi ,,Ćuti, ide plata, ide staž, dobro je to“. Ali nije.

Ipak je u njemu ono ljudsko bilo ispred ponizno niskih ciljeva. Jedan, prije svega čovjek, pa profesionalni vatrogasac nije mogao da ćuti. U skladu sa svojim životnim pozivom, otišao je u nemoguću misiju – da gasi požar koji se 30 godina ne gasi.

U doba kad patriotizam znači paljenje bedema i obala, on je odlučio da bude onaj koji gasi požare i spašava živote. Bojanovih 40% od plate su njegov orden koji ponosno nosi. I upravo ljudi kao Bojan nam daju nadu da će se i tridesetogodišnji požar ugasiti.

Aljoša Turović