Vjetrovi će biti najmjerodavniji pokazatelji klimatskih promjena i ukazivaće nam kakve se sve temperaturne oscilacije dešavaju i koje sve nove vazdušne mase i temperaturni džepovi nastaju u vazduhu, donoseći nam velike izazove. Možda nam sada vjetrovi koji nas zasipaju pijeskom iz Sahare izgledaju benigni i sporadični događaji, ali vjetar i prašina su poslužili kao sjajni za filmski prikaz ekološke kataklizme u jednom od najvećih filmova današnjice – Interstellar – na koji nas je nebo vrućeg prvoaprilskog dana itekako podsjetilo.
Iako nam na klimatske promjene, prve asocijacije budu fenomeni poput globalnog zagrijavanja (rast prosječne temeperature za 1,5 stepeni celzijusa) koji donosi velike suše i potencijalnu dezertifikaciju na jednom dijelu planete, a rast nivoa mora i okeana na drugom dijelu planete; te velike poplave, izumiranje životinjskih i biljnih vsrsta, nepredvidive vremenske prilike itd… najmanje se sjetimo vjetrova sa kojima će zapravo svaka nevolja i da dođe. Srećom, živimo u planinama ušuškanom dijelu Mediterana, pa nam jaki vjetrovi još nisu toliko poznati kao ljudima iz srednje Amerike ili sa pacifičkog priobalja.
Međutim, nije da nam vjetrovi već (godinama) ne donose ,,ukus“ globalnih klimatskih procesa. Ne znam koliko je ljudi juče primijetilo da smo, posle nedavne saharkse kiše opet imali ,,pijesak iz Sahare” u vazduhu. Stavljam znake interpunkcije jer navodim termin koji nam je do sada poznat i koji se aktuelizuje uglavnom u toku kišnih dana s proljeća i jeseni, ali mnogo rjeđe u toku sunčanih dana. Uz to, jučerašnji dan je, pored intenzivnog sunca, bio jako vjetrovit i vreo – sa temperaturom oko 27 stepeni celzijusa.
Zamislite kakva je zbrka vazdušnih masa sa temperaturnim razlikama na potezu Levanta i Jonskog mora i kakvi su jaki vjetrovi morali da se formiraju na tjesnacu Otranta da bi uzrokovali ovu – ne toliko nepoznatu, ali svakako ne toliko čestu – vjetrovu trajektoriju koja nanosi kubike afričkih pješčanih čestica po balkanskim brdima.
Zasigurno je da će vjetrovi biti jedan od prvih i najmjerodavnijih pokazatelja klimatskih promjena koji će nam ukazivati kakvi se sve novi procesi dešavaju u vazduhu i kakav će mozaik temperatirnih razlika i mikrolimatskih džepova nastajati usljed atmosferskih nestabilnosti i sudara novoformiranih vazdušnih masa.
S tim u vezi, studije koje su se bavile istraživanjem uticaja klimatskih promjena na avio saobraćaj, potvrdile su cijeli jedan spektar pojava novih vazdušnih masa, vazdušnih i temeperaturnih tokova na osnovu kojih se može vidjeti kako klimatske promjene mijenjaju mlazne struje.
Prema jednoj od njih, od 2050. do 2080. godine, nemirni letovi postaće uobičajeni kao što su danas danas umjerene turbulencije. Jednostavno novi klimatski džepovi i temperaturne zone će postati realnost, a “vedro plavo nebo ne garantuje mirno letenje“, poznata je tvrdnja Pola Vilijamsa, profesora atmosferskih nauka na Univerzitetu u Redingu u Velikoj Britaniji, koji je objasnio vezu između “nemirnog leta” i klimatskih promjena.
Jednostavno objašnjeno: stalno rastuća količina toplog vazduha zbog emisije ugljen dioksida prati stopu povećanja turbulencija u čistom vazduhu. Taj topli vazduh diže se u mlazni tok, stvarajući vjetar koji uzrokuje turbulencije u čistom vazduhu.
U nedavnom istraživanju – studija koja obuhvata period od 1979 do 2020. godine – Vilijamsov tim je otkrio da se tokom tih 40 godina ozbiljna turbulencija iznad Sjevernog Atlantika povećala za više od 50 posto. Naučnici očekuju da će ovakva vrsta turbulencije postati još češća kako se globalno zagrijavanje nastavlja.
Vjetrovi se mijenjaju i donose promjene
Vjetar nam donosi sušu, eroziju, drugačije vremenske prilike, ali i ono što nije ,,domicilno“, ili makar ga mi nismo navikli: drugačije elemente tla, pijesak, sjemena, mikroorganizme te na koncu – nove izazove i promjene – izmijenjenu klimu koja mijenja i same vjetrove.
Da ovo nije samo paušalna tvrdnja, treba navesti da su naučnici već potvrdili da su klimatske promjene dovele do promjene karakteristika vjetrova, tačnije povećanja stihijske snage uragana.
Naime, prema do sada usvojenim skalama i parametrima, najsnažniji uragani pripadali su kategoriji pet sa brzinom vjetra od 252 do 309 kilometara na sat, ali se poslednjih godina brzina velikih vjetrova poput uragana povećala, u nekim slučajevima, znatno preko 300 km/h.
S tim u vezi, naučnici nacionalne laoboratorije Lorenc sa Berkli Univerziteta, smatraju da je vrijeme da se na ljestvici jačine uvede nova, kategorija razarajućih uragana.
Poslednjih godina oluje, koje bi mogle da se svrstaju u potencijalnu kategoriju šest, zabilježene su nad Atlantikom, a pogotovo u oblasti zapadnog Pacifika. Kako kaže, član istraživačkog tima sa Berklija, klimatolog Majkl Vener, nepogode takve snage, za sada, nisu zabilježene u Meksičkom zalivu, ali da istraživanja sve više ukazuju na tu mogućnost. Tome u prilog idu evidencije koje ukazuju da se uragani, u odnosu na prethodnu deceniju, sve brže razvijaju i da im je često potrebno manje od jednog dana da se transformišu iz kategorije 1 (do 153 km/h) u kategoriju 2 (do 177 km/h) ili kategoriju 3 (do 208 km/h).
U oblasti Meksika svake godine u prosjeku bude između 20 i 24 uragana, s tim sto neki od njih promijene putanju i ne zahvate priobalna područja.
Na drugoj strani planete, iznad Pacifika, veliki i razorni vjetrovi – konkurenti za nove kategorije – su već evidentirani. Jedna od nepogoda koja sa sigurnošću pripada kategoriji šest je uragan, odnosno tajfun Hajan, koji je prije desetak godina na Filipinima uzrokovao smrt više od pet hiljada ljudi kao i veliku materijalnu štetu. Vjetrovi Hajana, duvali su brzinom od 314 kilometara na sat.
Prašina, vjetar i ekološka kataklizma na filmu
Vjetar je značajan ne samo kao prirodni fenomen, već i po svojoj simbolici, značenju, mitologiji, metafori: donosi promjenu, glas, a nerijetko velike probleme.
Jedan od najpoznatijih prikaza ultimativnih problema sa kojima će se čovječanstvo suočiti (možda već) u bliskoj budućnosti – ekološke kataklizme koja upravo dolazi sa vjetrom i odomaćuje se – jesu scene iz filma Interstellar u kojima možemo vidjeti velike nanose prašine koji, iako nije naglašeno, moraju doći sa nekim vjetrom.
Sa umjetničkog aspekta i aspekta naracije, prašina u Interstellar-u igra značajnu ulogu u oblikovanju narativa i predstavlja ,,kugu“ (blight) koja zemlju čini nenastanjivom. Planeta je pogođena ekološkom katastrofom, pustinjske oluje i suše uništile su usjeve i veliki dio zemljine flore što je dovelo do masovne gladi i ekološkog kolapsa koji je, u manje dramatičnoj mjeri, čovječanstvo imalo prilike da vidi tridesetih godina u Americi kao fenomen nazvan Dust Bowl.
Da li u Intersletellar-u blight izaziva pješčane oluje i vjetrove, ili su isti izazvali blight, nije ni bitno, koliko je bitna sugestija da će potencijalni scenario voditi ka procesu dezertifikacije – pretvaranja različitih i mnogih ekosistema u pustinju. U toj situaciji čovjek će biti nemoćan, a problemi će biti akutniji, vidljiviji i pogubniji od trenutnih simptoma klimatskih fenomena poput staklene bašte.
Scene koje smo mogli vidjeti prije nekoliko dana u toku kišnih padavina, juče su se mogle vidjeti u toku sunčanog dana i, iako i dalje minorne, mogu ući u konkurenciju za paralele sa scenama iz Interstellar-a.
Iako Nolan možda nije htio da se osvrće konkretno na klimatske promjene, neizbježnost vjetra u klimatskoj konstelaciji koja nas očekuje, čini ovog reditelja prorokom. Tako da, bilo da su u pitanju klimatske promjene ili nešto drugo, vjetar će doći i(li) dolaziti, te donositi nevolje i promjene, a strah od gladi može prerasti u strah od umiranja bez vazduha.
[3] https://klima101.rs/kategorija-sta-su-klimatske-promene/
[5] https://en.wikipedia.org/wiki/Dust_Bowl
Kombinat
