LGBTIQ zajednica u Crnoj Gori, zahvaljujući brojnim događajima i organizacijama koje posvećeno rade, nije nevidljiva, međutim svijest o problemima sa kojima se susrijeće nije na zavidnom nivou

Životi različitih zajednica se mogu približiti kroz razne vrste medija. Mi smo se ovog puta fokusirali na predstavljanje LGBTIQ zajednice fotografijom.

Prije četiri godine, u Podgorici, održana je izložba „Vidljive“, autorke Marije Jovanović. „Vidljive“ je nastala u saradnji sa članovima/cama trans zajednice iz Crne Gore u cilju obilježavanja Međunarodnog dana vidljivosti trans osoba.

„Željeli/e smo da prikažemo razliku koju trans osobe osjećaju kada uporede svoj život prije i nakon autovanja. Odnosno prije i nakon što počnu da žive autentično i u skladu sa svojim rodnim identitetom. Svaki/a od učesnika/ca izložbe je imao/la priliku da kroz dvije fotografije, jednu crno bijelu i jednu u boji, ispriča priču s obje strane“, rekla je Marija.

Cilj projekta je bio da prikaže koliku razliku u životima pojedinaca/ki pravi mogućnost izbora da žive slobodno i u skladu sa sobom.

Marija smatra da LGBTIQ zajednica u Crnoj Gori, zahvaljujući brojnim događajima i organizacijama koje posvećeno rade, nije nevidljiva.

„Ali mislim da je bolje pitanje kolika je svijest o problemima sa kojima se susrijećemo i da li su oni tretirani kao prioritetni za rješavanje – tu već mislim da je odgovor ne. Mislim da vidljivost zajednice nikad nije bila veća, ni kod nas ni u svijetu, zahvaljujući ne samo kolektivnom trudu same zajednice, aktivista i aktivistkinja koje se neumorno bore za istu, ali i mejnstrim servisa koji nam nude zabavni sadržaj kao što su serije i filmovi, a u kojima su ove teme sve dominantnije“, kazala je Marija.

Međutim, ona upozorava da se često u opštoj javnosti, upravo zbog vidljivosti zajednice te insistiranja organizacija civilnog društva na zaštiti od nasilja i diskriminacije, stvara pogrešan utisak da je zajednica zaštićena i da masovno ima slobodu i priliku da prijavi probleme koje imaju i da očekuje adekvatno rješenje.

„Stvarnost je ipak mnogo drugačija i LGBT zajednica je još uvijek daleko od mogućnosti da nesmetano, bezbjedno i jednako kao i opšta zajednica uživa u slobodi odlučivanja o sopstvenom životu“, upozorila je Marija. 

Upitana da li mediji u Crnoj Gori znaju da zloupotrebe fotografiju, Marija govori o brojnim primjerima zloupotrebe forografija, naročito transrodnih osoba, sa ciljem kreiranja senzacionalističkih sadržaja koji privlače klikove na članke i objave.

„Smatram da je neophodno uložiti dodatan napor kako bi se ukazalo na neophodnost fokusiranja na stvarne probleme sa kojima se zajednica suočava, te na živote na koje mediji direktno mogu uticati i činjenicu da to uvijek mora imati primat u odnosu na površne motive kao što su podizanje praćenosti određenog medijskog portala“, rekla je ona.

Prije nje, razni autori su se bavili LGBTIQ temama, te su te izložbe bile izuzetno dobro propraćene i prihvaćene od strane opšte zajednice.

„O tome koliko je važno u ovom momentu je teško pričati jer vjerujem da je u svakom momentu, do onog kada ostvarimo potpunu jednakost, podjednako važno. Bez obzira na male ili velike pomake koje pravimo ka ostvarivanju ravnopravnog položaja u društvu, jedno je sigurno – zajednica neće pristati na išta manje od potpune i beskompromisne slobode. Dok god to ne otvarimo biće važno da naše fotografije, priče, tijela i životi budu vidljivi“, zaključila je Marija.

Jedan od autora koji se bavio LGBTIQ fotografijom iz Hrvatske je Benjamin Strike. Fokus njegovog projekta „Volim te bez ali“ su roditelji LGBTIQ djece koji su ispričali kako je izgledao njihov proces roditeljskog prihvatanja. Sve je zabilježeno kroz portrete i iskreni dijalog s njima te poslije objavljeno na njegovom instagram profilu. 

„Godinama sam bio moderator tribine Mame u MaMi koja je jednom na godinu okupljala roditelje LGBT djece, a koji su na tribini razgovarali o svojim iskustvima te sam zapravo spojio to iskustvo i svoju ljubav prema fotografiji“, rekao je Benjamin.

Fotografijom kao medijem bavi već neko vrijeme, a ideja za ovaj projekt mu je pala na pamet nakon što je otkrio knjigu fotografkinje Gabriele Herman „The Kids“.

„U njoj je fotografirala djecu LGBT roditelja u Americi pa sam ja samo okrenuo priču. Bio je to prvi foto projekt koji mi je pao na pamet, a oko kojeg sam osjetio uzbuđenje ravno onom kad se zaljubiš u neku novu osobu. Prva osoba koju sam fotografirao bila je mama mog najboljeg prijatelja“, kazao je Benjamin.

On smatra da je reprezentacija svih skupina u medijima veoma bitna.

„Ima onaj jedan citat Geene Davis koji jako volim, a ide: ,,If she can’t see it she can’t be it”. Ukoliko ne vidimo ljude sličnima sebi u medijima bit će nam teže prihvatiti same sebe“, naglasio je Benjamin. 

Kako kaže, odabrao je da projekat bude iz perspektive roditelja baš zato što još nije ispričana ta strana priče.

„Uvijek su u prvom planu LGBTIQ osobe, njihove priče… kao da su potpuno odmaknuti od svoje primarne zajednice, sami protiv svih. U komentarima ispod članaka često se mogu vidjeti natpisi; “gdje su im roditelji”, “roditelji su im sigurno ponosni” itd. Ovim sam potezom htio pokazati kako su roditelji ovdje i kako su uistinu ponosni na svoju djecu“, rekao je on.

Benjaminu je bilo veoma važno da pošalje poruku drugim roditeljima koji će čitati ove priče, koliko je bitno da stanu uz svoju djecu i pruže im podršku. On dodaje da su mnogi od njih doživjeli napade i razne vrste diskriminacija kroz život, te „ćutnja o ovoj temi zapravo podrazumijeva stajanje na stranu opresora vlastite djece“. 

„Također, ove teme se često obrađuju kao reakcija na nešto negativno što se dogodi; bacanje suzavca u klubu, nasilje na ulici, itd. Htio sam ispričati pozitivnu priču o LGBTIQ zajednici, ničim izazvan“, rekao je Benjamin.

On kaže da su sve priče bile pozitivne i inspirativne.

„Međutim, problem su roditelji koji nisu htjeli stati pred objektiv, koji i dalje šute ili se srame identiteta svoje djece… Šutnja je najveći problem“, upozorava Benjamin.

Kaže da će ubuduće nastaviti da se bavi LGBTIQ temama.

„U zadnjem spotu benda Pocket palm-a “Mene nema” prikazali smo zagrebačke ballroom plesače što je isto bio nekakav mali iskorak za LGBTIQ zajednicu… Ponosan sam i sretan ukoliko ja na bilo koji način mogu utjecati na vidljivost“, zaključio je Benjamin.

Podsjetimo, Crna Gora je tek 2020. izglasala Zakon o istopolnom partnerstvu, međutim i dalje nijedan par nije javno izašao u medijima.

Što se tiče Hrvatske, oni su zakon izglasali još 2014. godine, ali i danas imaju problema sa neprihvatanjem LGBTIQ zajednice i govorom mržnje.

Upravo ovdje leži bitnost ovakvih i sličnih projekata koji podižu vidljivost LGBTIQ zajednice i normalizuju njihovu prisutnost u medijima.