,,Narativ“ dosadašnje predizborne kampanje za lokalne izbore obilježili su političari – klovnovi, koji svoj politički cirkus, konačno i bukvalno, svode na tlo pijace. Ili, još bolje rečeno, pijacu koju su stvorili u ,,četiri zida“ institucija koje su uzurpirali – sve je roba i sve je za prodaju, preprodaju, cjenkanje – pokušavaju da iznesu među građane. 

Stavio sam naslov kako sam stavio, jer zaista ne znam kako se pravilno kaže za mjesto gdje lebde vonjavi oblaci sa sumnjive hrane, galama i progresivni Merkur, cjenkanje, brisanje nosa rukavom, ubjeđivanje, laganje… Da živim u nekom drugom društvu krivica zbog ovog neznanja bi bila veća, nesnošljiva vjerovatno, ali kako ljudi koji nam odlučuju o glavi i koji su, navodno, neka elita društva ne znaju ni padeže, ni akcente, pa ni pravila pristojnog ponašanja, nešto me baš zabolje kako se izgovara pravilno ,,arena“ u koju je pretvorena cijela država. 

Jesmo li pijaca ili pjaca? Ako mene ko što pita, stočni pazar je mnogo pošteniji, dostojanstveniji a, bogami, i (privredno) ozbiljniji termin.

Nego, nije u pitanju lična gramatička i jezička agonija, nego simptom koji se pojavio na potonjoj kampanji za lokalne izbore, pogotovo izbore u Glavnom gradu – jednoj mediteranskoj ,,metropoli“ – oživljavanje pijace i rituala tzv. pazarnog dana.

Do juče, vrlo dosadnu, kampanju koja se zasnivala na opštim mjestima, fraza – retorici, neubjedljivim programima i koja je, u nekim navratima, više podsjećala na kampanju za ruralnu zadrugu, ,,osvježila“ je gospođa za tezgom koja je uspjela da se slika sa dva različita suparnička tabora, koji su izvodili svoje egzibicije među povrćem.

Javnost je živnula sa interesovanjem zbog ove ,,senzacije“ predizbornog nadmetanja gospođe koja je, na sreću umorenih i dežavuisanih građana, skrenula pažnju na sebe i, na neki komičan način, pretenduje da bude simboličan primjer otpora političkom cirkusu: ona osoba koja ti pokvari ,,selfi“; ona osoba koja će se posprdati s tobom tako što će te pustiti da praviš majmuna od sebe, a kad odeš ispratit’ te sa: ,,aj polako“.

Iako je već krenula polemika i oko nje, njenih (moralnih) stavova i vrijednosti, ona se samo na isti način, istom mjerom, ophodila prema političarima kao što se oni ophode prema nama. 

Ono što ova gospođa, nesvjesno, poručuje, ili bar nama daje kao materijal za interpretaciju, jeste: ,,ne možeš doći na (moju) pjacu da se posprdaš sa mnom više nego što se ja mogu posprdat’ s tobom“. Sve pragmatično, pristojno, možda čak i sa strahopoštovanjem, ali logikom ,,vi i vaš karneval ćete proći, ja ostajem za ovom tezgom“. 

I to je poenta: politički klovnovi, neprestano, prave cirkus kako od politike, tako i od društva. Predstava se završi, cirkusanti istrguju što su i kako su htjeli, pokupe kajmak, a građanima ostave borbu za goli život. I ove godine politički karneval je pošao korak dalje ka neizbježnoj istini – svi su se stuštili i pohrlili na pijace i to je veoma indikativno, jer pokazuje navodnu identifikaciju sa narodom.

U lažnoj želji da se prikažu kao ,,ljudi iz naroda“, kao oni koji brinu o ubiranju plodova zemlje (taj jedan dan uoči izbora), političari, trapavo, upadaju u zamku potvrđujući ono što vidi sve više građana. Svoj politički cirkus, konačno i bukvalno, svode na tlo pijace. Ili, još bolje reći, pijacu koju su oni stvorili u ,,četiri zida“ institucija, koje su uzurpirali, pokušaju da iznesu među građane: sve je roba i sve je za prodaju, preprodaju, cjenkanje, laž. Upravo kakva je i cijela politička scena. 

Ali, jedna stvar im je promakla – oni nisu došli na naše pijace da trguju, nego da poziraju. Tako da je pomenuta gospođa ,,istrgovala“ njih same. Posprdala se sa njima, obesmislila im poruke povjerenja koje šalju kroz svoje mediokritetske dijaloge i spotove. 

Na pijaci neće nikad biti bolje, ali makar postajemo svjesni koliko je politička pijaca lažna i jadna. Jer, na našoj pijaci, koliko god nije friendly za mnoge od nas, ipak je na osnovi poštene razmjene: platiš nečiji rad za ono što želiš, probaš plod i dobiješ koliko se dogovoriš sa prodavcem. Dok u politici niti dobijemo ono što smo kupili, niti je mjera prava, niti možemo da se žalimo ili promijenimo dobavljača.