Izvor: Rare Historical Photos ; Preveo: Miloš Jovićević

Italiju je 1966. potresao hrabar poduhvat žene koja se usprotivila ophođenju cijele zemlje prema žrtvama silovanja. Nažalost, do dan danas nismo izvukli lekciju iz ovakvih slučajeva. Franka Viola je postala prva Italijanka koja je odbila rehabilitujući brak sa njenim silovateljem nekon što ju je kidnapovao i silovao. Bila je jedna od prvih Italijanki koja je javno odbila brak sa silovateljem. 

Odrasla je u zemljoradničkoj porodici u Alkamu, Siciliji.  1963. kada je imala svega 15 godina, vjerila se za Filipa Melodija (23), nećaka lokalnog člana mafije. Nakon hapšenja Melodija zbog krađe, Viola je raskinula vjeridbu na očevo insistiranje, a Melodija je potom otputovao za Njemačku. 

Do 1965. Viola je bila vjerena za drugog muškarca a Melodija se u međuvremenu vratio u Alkamo i bezuspješno pokušavao da se vrati u Frankin život uhodeći je i prijeteći njenom ocu i vjereniku. 

U sitnim satima 26. decembra 1965., Melodija i njegovih 12 naoružanih pomagača provaljuju u dom Violinih i otimaju Franku uvlačeći je na silu u automobil. Tokom otmice, prebijaju Frankinu majku i otimaju njenog osmogodišnjeg brata Marijana koji nije htio da se odvoji od Franke. 

Marijana su oslobodili nakon nekoliko sati dok su Franku držali zarobljenu u seoskoj kući Melodijine sestre i njenog muža na periferiji grada. Narednih 8 dana u zatočeništvu, Franka je uzastopno silovana.

Melodija joj je govorio da će biti primorana da se uda za njega kako ne bi postala obeščašćena žena na čem je Franka odgovarala da nema namjeru da se uda za njega i da će ga tužiti za otmicu i silovanje. 

Po tradicionalnom društvenom kodeksu, njena odluka ju je činila osramoćenom ženom, ženom bez časti, u doslovnom značenju besramnom ženom, koja se nije udala a izgubila je nevinost. Vrijedi pomenuti da ovaj kodeks nije bio svojstven samo Siciliji ili ruralnim područjima. 

U određenoj mjeri, ovaj kodeks bio je implicitan i u italijnskom Krivičnom zakoniku. Naime, član 544 izjednačavao je silovanje sa zločinom protiv javnog morala prije nego li sa zločinom protiv osobe i formalizovao je ideju rehabilitujućeg braka (matrimonio ripatore), navodeći da silovanje prestaje da bude zločin ukoliko silovatelj oženi svoju žrtvu. 

Suđenje je bilo senzacija ne samo u Alkamu već i šire. Ljudi su masovno dolazili na sudske rasprave koje je, snishodljivim naslovima, kasnije prenosio Njujork Tajms. Jedan od naslova glasio je: “Franka bez obožavalaca koji bi je pozvali”. Uprkos tome što je bila centralna figura događaja, javni narativ je Frankine misli i cilj potisnuo u drugi plan. U novinskim člancima opisivana je kao nježna, vitka i lijepa. 

Melodija je na kraju proglašen krivim i osuđen na 11, odnosno na 10 godina robije nakon žalbenog postupka dok su sedmorica njegovih saučesnika osuđeni su na četvorogodišnju robiju. Član zakona koji je silovateljima omogućavao brisanje zločina ukoliko ožene žrtvu ukinut je tek 1981. 

Seksualno nasilje je postalo zločin protiv lica umjesto protiv javnog morala tek 1966. Melodija je pušten na slobodu 1976. i protjeran sa Sicilije zbog povezanosti sa mafijom. Dvije godine kasnije ubijen je vatrenim oružjem.

Franka Viola se udala za Đuzepea Ruizija 1968., prije svog 21. rođendana. Gajili su simpatije jedno prema drugom još od djetinjstva. Ruizi, po struci računovođa, bio je istrajan u namjeri da oženi djevojku koju je oduvijek volio uprkos prijetnjama i glasinama. Ipak, tražio je dozvolu za posjedovanje vatrenog oružja nakon dobijanja dozvole za stupanje u brak kako bi zaštitio sebe i buduću suprugu. 

Predsjednik Italije, Đuzepe Saragat, i Papa Pavle VI javno su izrazili divljenje prema Frankinoj hrabrosti i solidarnost sa mladim parom koji je kasnije dobio troje djece, dva sina i kćer. Franka Viola još uvijek živi u Alkamu sa mužem. 

Fotografije iz zbirke fotografija Dejzi Aloto